nàdmašiti
nàdmašiti (koga u čemu) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàdmašen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadmašiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadmašim |
2. | nadmašiš |
3. | nadmaši |
množina | |
1. | nadmašimo |
2. | nadmašite |
3. | nadmaše |
futur | |
jednina | |
1. | nadmašit ću |
2. | nadmašit ćeš |
3. | nadmašit će |
množina | |
1. | nadmašit ćemo |
2. | nadmašit ćete |
3. | nadmašit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadmaših |
2. | nadmaši |
3. | nadmaši |
množina | |
1. | nadmašismo |
2. | nadmašiste |
3. | nadmašiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadmašio sam |
2. | nadmašio si |
3. | nadmašio je |
množina | |
1. | nadmašili smo |
2. | nadmašili ste |
3. | nadmašili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadmašio |
2. | bio si nadmašio |
3. | bio je nadmašio |
množina | |
1. | bili smo nadmašili |
2. | bili ste nadmašili |
3. | bili su nadmašili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadmaši |
množina | |
1. | nadmašimo |
2. | nadmašite |
glagolski prilog prošli | |
nadmašivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadmašio, nadmašila, nadmašilo | |
nadmašili, nadmašile, nadmašila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadmašen, nadmašena, nadmašeno | |
nadmašeni, nadmašene, nadmašena |