mȁšiti se
mȁšiti se (čega) svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. màšio se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mašiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mašim |
2. | mašiš |
3. | maši |
množina | |
1. | mašimo |
2. | mašite |
3. | maše |
futur | |
jednina | |
1. | mašit ću |
2. | mašit ćeš |
3. | mašit će |
množina | |
1. | mašit ćemo |
2. | mašit ćete |
3. | mašit će |
aorist | |
jednina | |
1. | maših |
2. | maši |
3. | maši |
množina | |
1. | mašismo |
2. | mašiste |
3. | mašiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | mašio sam |
2. | mašio si |
3. | mašio je |
množina | |
1. | mašili smo |
2. | mašili ste |
3. | mašili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mašio |
2. | bio si mašio |
3. | bio je mašio |
množina | |
1. | bili smo mašili |
2. | bili ste mašili |
3. | bili su mašili |
imperativ | |
jednina | |
2. | maši |
množina | |
1. | mašimo |
2. | mašite |
glagolski prilog prošli | |
mašivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
mašio, mašila, mašilo | |
mašili, mašile, mašila |