nadòpuniti
nadòpuniti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nadòpunjen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadopuniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadopunim |
2. | nadopuniš |
3. | nadopuni |
množina | |
1. | nadopunimo |
2. | nadopunite |
3. | nadopune |
futur | |
jednina | |
1. | nadopunit ću |
2. | nadopunit ćeš |
3. | nadopunit će |
množina | |
1. | nadopunit ćemo |
2. | nadopunit ćete |
3. | nadopunit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadopunih |
2. | nadopuni |
3. | nadopuni |
množina | |
1. | nadopunismo |
2. | nadopuniste |
3. | nadopuniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadopunio sam |
2. | nadopunio si |
3. | nadopunio je |
množina | |
1. | nadopunili smo |
2. | nadopunili ste |
3. | nadopunili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadopunio |
2. | bio si nadopunio |
3. | bio je nadopunio |
množina | |
1. | bili smo nadopunili |
2. | bili ste nadopunili |
3. | bili su nadopunili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadopuni |
množina | |
1. | nadopunimo |
2. | nadopunite |
glagolski prilog prošli | |
nadopunivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadopunio, nadopunila, nadopunilo | |
nadopunili, nadopunile, nadopunila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadopunjen, nadopunjena, nadopunjeno | |
nadopunjeni, nadopunjene, nadopunjena |