nadjačávati
nadjačávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. nadjàčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadjačavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadjačavam |
| 2. | nadjačavaš |
| 3. | nadjačava |
| množina | |
| 1. | nadjačavamo |
| 2. | nadjačavate |
| 3. | nadjačavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadjačavat ću |
| 2. | nadjačavat ćeš |
| 3. | nadjačavat će |
| množina | |
| 1. | nadjačavat ćemo |
| 2. | nadjačavat ćete |
| 3. | nadjačavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadjačavah |
| 2. | nadjačavaše |
| 3. | nadjačavaše |
| množina | |
| 1. | nadjačavasmo |
| 2. | nadjačavaste |
| 3. | nadjačavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadjačavao sam |
| 2. | nadjačavao si |
| 3. | nadjačavao je |
| množina | |
| 1. | nadjačavali smo |
| 2. | nadjačavali ste |
| 3. | nadjačavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadjačavao |
| 2. | bio si nadjačavao |
| 3. | bio je nadjačavao |
| množina | |
| 1. | bili smo nadjačavali |
| 2. | bili ste nadjačavali |
| 3. | bili su nadjačavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadjačavaj |
| množina | |
| 1. | nadjačavajmo |
| 2. | nadjačavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nadjačavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadjačavao, nadjačavala, nadjačavalo | |
| nadjačavali, nadjačavale, nadjačavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadjačavan, nadjačavana, nadjačavano | |
| nadjačavani, nadjačavane, nadjačavana | |
Etimologija
✧ vidi nadjàčati
