nadjàčati
nadjàčati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. nȁdjačān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadjačati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadjačam |
| 2. | nadjačaš |
| 3. | nadjača |
| množina | |
| 1. | nadjačamo |
| 2. | nadjačate |
| 3. | nadjačaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadjačat ću |
| 2. | nadjačat ćeš |
| 3. | nadjačat će |
| množina | |
| 1. | nadjačat ćemo |
| 2. | nadjačat ćete |
| 3. | nadjačat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadjačah |
| 2. | nadjača |
| 3. | nadjača |
| množina | |
| 1. | nadjačasmo |
| 2. | nadjačaste |
| 3. | nadjačaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadjačao sam |
| 2. | nadjačao si |
| 3. | nadjačao je |
| množina | |
| 1. | nadjačali smo |
| 2. | nadjačali ste |
| 3. | nadjačali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadjačao |
| 2. | bio si nadjačao |
| 3. | bio je nadjačao |
| množina | |
| 1. | bili smo nadjačali |
| 2. | bili ste nadjačali |
| 3. | bili su nadjačali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadjačaj |
| množina | |
| 1. | nadjačajmo |
| 2. | nadjačajte |
| glagolski prilog prošli | |
| nadjačavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadjačao, nadjačala, nadjačalo | |
| nadjačali, nadjačale, nadjačala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadjačan, nadjačana, nadjačano | |
| nadjačani, nadjačane, nadjačana | |
Definicija
postati jači od koga ili čega, postati nadmoćniji; savladati
