nadròbiti
nadròbiti (što) svrš. 〈prez. nàdrobīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàdrobljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadrobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadrobim |
| 2. | nadrobiš |
| 3. | nadrobi |
| množina | |
| 1. | nadrobimo |
| 2. | nadrobite |
| 3. | nadrobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadrobit ću |
| 2. | nadrobit ćeš |
| 3. | nadrobit će |
| množina | |
| 1. | nadrobit ćemo |
| 2. | nadrobit ćete |
| 3. | nadrobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadrobih |
| 2. | nadrobi |
| 3. | nadrobi |
| množina | |
| 1. | nadrobismo |
| 2. | nadrobiste |
| 3. | nadrobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadrobio sam |
| 2. | nadrobio si |
| 3. | nadrobio je |
| množina | |
| 1. | nadrobili smo |
| 2. | nadrobili ste |
| 3. | nadrobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadrobio |
| 2. | bio si nadrobio |
| 3. | bio je nadrobio |
| množina | |
| 1. | bili smo nadrobili |
| 2. | bili ste nadrobili |
| 3. | bili su nadrobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadrobi |
| množina | |
| 1. | nadrobimo |
| 2. | nadrobite |
| glagolski prilog prošli | |
| nadrobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadrobio, nadrobila, nadrobilo | |
| nadrobili, nadrobile, nadrobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadrobljen, nadrobljena, nadrobljeno | |
| nadrobljeni, nadrobljene, nadrobljena | |
Definicija
| 1. | a. dobiti željenu količinu čega drobljenjem [nadrobiti šljunak]; namrviti b. komadiće natopiti u tekućini (ob. kruh u mlijeko ili bijelu kavu) |
| 2. | pren. napričati, bez potpunoga smisla i velikog značenja [svašta nadrobiti] |
Etimologija
✧ na- + v. drobiti
