nàdviti se
nàdviti se (nad koga, nad što) svrš. 〈prez. nȁdvijēm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. nadvìjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadvijem |
2. | nadviješ |
3. | nadvije |
množina | |
1. | nadvijemo |
2. | nadvijete |
3. | nadviju |
futur | |
jednina | |
1. | nadvit ću |
2. | nadvit ćeš |
3. | nadvit će |
množina | |
1. | nadvit ćemo |
2. | nadvit ćete |
3. | nadvit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadvih |
2. | nadvi |
3. | nadvi |
množina | |
1. | nadvismo |
2. | nadviste |
3. | nadviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadvio sam |
2. | nadvio si |
3. | nadvio je |
množina | |
1. | nadvili smo |
2. | nadvili ste |
3. | nadvili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadvio |
2. | bio si nadvio |
3. | bio je nadvio |
množina | |
1. | bili smo nadvili |
2. | bili ste nadvili |
3. | bili su nadvili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadvij |
množina | |
1. | nadvijmo |
2. | nadvijte |
glagolski prilog prošli | |
nadvivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadvio, nadvila, nadvilo | |
nadvili, nadvile, nadvila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadvijen / nadvit, nadvijena / nadvita, nadvijeno / nadvito | |
nadvijeni / nadviti, nadvijene / nadvite, nadvijena / nadvita |
1. | a. nagnuti se nad nekog ili nešto što je niže, naći se iznad nekog ili nečeg, stajati ili visjeti iznad b. pren. prijetiti |
2. | biti izgrađen, nalaziti se iznad ili preko čega (o stupovima, svodovima, lukovima) |