nadvíkati
nadvíkati (koga) svrš. 〈prez. nàdvīčēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàdvīkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadvikati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadvičem |
| 2. | nadvičeš |
| 3. | nadviče |
| množina | |
| 1. | nadvičemo |
| 2. | nadvičete |
| 3. | nadviču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadvikat ću |
| 2. | nadvikat ćeš |
| 3. | nadvikat će |
| množina | |
| 1. | nadvikat ćemo |
| 2. | nadvikat ćete |
| 3. | nadvikat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadvikah |
| 2. | nadvika |
| 3. | nadvika |
| množina | |
| 1. | nadvikasmo |
| 2. | nadvikaste |
| 3. | nadvikaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadvikao sam |
| 2. | nadvikao si |
| 3. | nadvikao je |
| množina | |
| 1. | nadvikali smo |
| 2. | nadvikali ste |
| 3. | nadvikali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadvikao |
| 2. | bio si nadvikao |
| 3. | bio je nadvikao |
| množina | |
| 1. | bili smo nadvikali |
| 2. | bili ste nadvikali |
| 3. | bili su nadvikali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadviči |
| množina | |
| 1. | nadvičimo |
| 2. | nadvičite |
| glagolski prilog prošli | |
| nadvikavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadvikao, nadvikala, nadvikalo | |
| nadvikali, nadvikale, nadvikala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadvikan, nadvikana, nadvikano | |
| nadvikani, nadvikane, nadvikana | |
Definicija
vikati jače od drugoga, svojom vikom prigušiti viku drugoga
Etimologija
✧ nad- + v. vikati
