nadvladávati
nadvladávati (koga, što, ) nesvrš. 〈prez. nadvlàdāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadvladavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadvladavam |
2. | nadvladavaš |
3. | nadvladava |
množina | |
1. | nadvladavamo |
2. | nadvladavate |
3. | nadvladavaju |
futur | |
jednina | |
1. | nadvladavat ću |
2. | nadvladavat ćeš |
3. | nadvladavat će |
množina | |
1. | nadvladavat ćemo |
2. | nadvladavat ćete |
3. | nadvladavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nadvladavah |
2. | nadvladavaše |
3. | nadvladavaše |
množina | |
1. | nadvladavasmo |
2. | nadvladavaste |
3. | nadvladavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadvladavao sam |
2. | nadvladavao si |
3. | nadvladavao je |
množina | |
1. | nadvladavali smo |
2. | nadvladavali ste |
3. | nadvladavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadvladavao |
2. | bio si nadvladavao |
3. | bio je nadvladavao |
množina | |
1. | bili smo nadvladavali |
2. | bili ste nadvladavali |
3. | bili su nadvladavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadvladavaj |
množina | |
1. | nadvladavajmo |
2. | nadvladavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nadvladavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadvladavao, nadvladavala, nadvladavalo | |
nadvladavali, nadvladavale, nadvladavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadvladavan, nadvladavana, nadvladavano | |
nadvladavani, nadvladavane, nadvladavana |