nastanjívati
nastanjívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. nastànjujēm (se), pril. sad. nastànjujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nastanjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nastanjujem |
| 2. | nastanjuješ |
| 3. | nastanjuje |
| množina | |
| 1. | nastanjujemo |
| 2. | nastanjujete |
| 3. | nastanjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nastanjivat ću |
| 2. | nastanjivat ćeš |
| 3. | nastanjivat će |
| množina | |
| 1. | nastanjivat ćemo |
| 2. | nastanjivat ćete |
| 3. | nastanjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nastanjivah |
| 2. | nastanjivaše |
| 3. | nastanjivaše |
| množina | |
| 1. | nastanjivasmo |
| 2. | nastanjivaste |
| 3. | nastanjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nastanjivao sam |
| 2. | nastanjivao si |
| 3. | nastanjivao je |
| množina | |
| 1. | nastanjivali smo |
| 2. | nastanjivali ste |
| 3. | nastanjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nastanjivao |
| 2. | bio si nastanjivao |
| 3. | bio je nastanjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo nastanjivali |
| 2. | bili ste nastanjivali |
| 3. | bili su nastanjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nastanjuj |
| množina | |
| 1. | nastanjujmo |
| 2. | nastanjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nastanjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nastanjivao, nastanjivala, nastanjivalo | |
| nastanjivali, nastanjivale, nastanjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nastanjivan, nastanjivana, nastanjivano | |
| nastanjivani, nastanjivane, nastanjivana | |
Definicija
v. nastaniti (se)
Etimologija
✧ vidi nastániti
