nastániti
nastániti (se) svrš. 〈prez. nàstānīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàstānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nastaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nastanim |
| 2. | nastaniš |
| 3. | nastani |
| množina | |
| 1. | nastanimo |
| 2. | nastanite |
| 3. | nastane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nastanit ću |
| 2. | nastanit ćeš |
| 3. | nastanit će |
| množina | |
| 1. | nastanit ćemo |
| 2. | nastanit ćete |
| 3. | nastanit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nastanih |
| 2. | nastani |
| 3. | nastani |
| množina | |
| 1. | nastanismo |
| 2. | nastaniste |
| 3. | nastaniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nastanio sam |
| 2. | nastanio si |
| 3. | nastanio je |
| množina | |
| 1. | nastanili smo |
| 2. | nastanili ste |
| 3. | nastanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nastanio |
| 2. | bio si nastanio |
| 3. | bio je nastanio |
| množina | |
| 1. | bili smo nastanili |
| 2. | bili ste nastanili |
| 3. | bili su nastanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nastani |
| množina | |
| 1. | nastanimo |
| 2. | nastanite |
| glagolski prilog prošli | |
| nastanivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nastanio, nastanila, nastanilo | |
| nastanili, nastanile, nastanila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nastanjen, nastanjena, nastanjeno | |
| nastanjeni, nastanjene, nastanjena | |
Definicija
| 1. | (koga) naseliti koga negdje, dati kome stan na raspolaganje |
| 2. | (se) naseliti se, smjestiti se negdje stalno ili privremeno, unajmiti stan |
Etimologija
✧ na- + v. stan
