naslućívati
naslućívati (što) nesvrš. 〈prez. naslùćujēm, pril. sad. naslùćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naslućivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naslućujem |
| 2. | naslućuješ |
| 3. | naslućuje |
| množina | |
| 1. | naslućujemo |
| 2. | naslućujete |
| 3. | naslućuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naslućivat ću |
| 2. | naslućivat ćeš |
| 3. | naslućivat će |
| množina | |
| 1. | naslućivat ćemo |
| 2. | naslućivat ćete |
| 3. | naslućivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | naslućivah |
| 2. | naslućivaše |
| 3. | naslućivaše |
| množina | |
| 1. | naslućivasmo |
| 2. | naslućivaste |
| 3. | naslućivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naslućivao sam |
| 2. | naslućivao si |
| 3. | naslućivao je |
| množina | |
| 1. | naslućivali smo |
| 2. | naslućivali ste |
| 3. | naslućivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naslućivao |
| 2. | bio si naslućivao |
| 3. | bio je naslućivao |
| množina | |
| 1. | bili smo naslućivali |
| 2. | bili ste naslućivali |
| 3. | bili su naslućivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naslućuj |
| množina | |
| 1. | naslućujmo |
| 2. | naslućujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| naslućujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naslućivao, naslućivala, naslućivalo | |
| naslućivali, naslućivale, naslućivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naslućivan, naslućivana, naslućivano | |
| naslućivani, naslućivane, naslućivana | |
Etimologija
✧ vidi naslútiti
