naslútiti
naslútiti (što) svrš. 〈prez. nàslūtīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàslūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naslutiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naslutim |
| 2. | naslutiš |
| 3. | nasluti |
| množina | |
| 1. | naslutimo |
| 2. | naslutite |
| 3. | naslute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naslutit ću |
| 2. | naslutit ćeš |
| 3. | naslutit će |
| množina | |
| 1. | naslutit ćemo |
| 2. | naslutit ćete |
| 3. | naslutit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naslutih |
| 2. | nasluti |
| 3. | nasluti |
| množina | |
| 1. | naslutismo |
| 2. | naslutiste |
| 3. | naslutiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naslutio sam |
| 2. | naslutio si |
| 3. | naslutio je |
| množina | |
| 1. | naslutili smo |
| 2. | naslutili ste |
| 3. | naslutili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naslutio |
| 2. | bio si naslutio |
| 3. | bio je naslutio |
| množina | |
| 1. | bili smo naslutili |
| 2. | bili ste naslutili |
| 3. | bili su naslutili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nasluti |
| množina | |
| 1. | naslutimo |
| 2. | naslutite |
| glagolski prilog prošli | |
| naslutivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naslutio, naslutila, naslutilo | |
| naslutili, naslutile, naslutila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naslućen, naslućena, naslućeno | |
| naslućeni, naslućene, naslućena | |
Definicija
| 1. | predosjetiti |
| 2. | stvoriti predodžbu o nečem u općim crtama |
Etimologija
✧ na- + v. slutiti
