nakòvati
nakòvati svrš. 〈prez. nàkujēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. nakòvao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nakujem |
| 2. | nakuješ |
| 3. | nakuje |
| množina | |
| 1. | nakujemo |
| 2. | nakujete |
| 3. | nakuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nakovat ću |
| 2. | nakovat ćeš |
| 3. | nakovat će |
| množina | |
| 1. | nakovat ćemo |
| 2. | nakovat ćete |
| 3. | nakovat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nakovah |
| 2. | nakova |
| 3. | nakova |
| množina | |
| 1. | nakovasmo |
| 2. | nakovaste |
| 3. | nakovaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nakovao sam |
| 2. | nakovao si |
| 3. | nakovao je |
| množina | |
| 1. | nakovali smo |
| 2. | nakovali ste |
| 3. | nakovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nakovao |
| 2. | bio si nakovao |
| 3. | bio je nakovao |
| množina | |
| 1. | bili smo nakovali |
| 2. | bili ste nakovali |
| 3. | bili su nakovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakuj |
| množina | |
| 1. | nakujmo |
| 2. | nakujte |
| glagolski prilog prošli | |
| nakovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nakovao, nakovala, nakovalo | |
| nakovali, nakovale, nakovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nakovan, nakovana, nakovano | |
| nakovani, nakovane, nakovana | |
Definicija
| 1. | izraditi što kujući |
| 2. | nadodati kovani dio na što |
Etimologija
✧ na- + v. kovati
