nàkititi
nàkititi (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàkićen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nakitim |
| 2. | nakitiš |
| 3. | nakiti |
| množina | |
| 1. | nakitimo |
| 2. | nakitite |
| 3. | nakite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nakitit ću |
| 2. | nakitit ćeš |
| 3. | nakitit će |
| množina | |
| 1. | nakitit ćemo |
| 2. | nakitit ćete |
| 3. | nakitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nakitih |
| 2. | nakiti |
| 3. | nakiti |
| množina | |
| 1. | nakitismo |
| 2. | nakitiste |
| 3. | nakitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nakitio sam |
| 2. | nakitio si |
| 3. | nakitio je |
| množina | |
| 1. | nakitili smo |
| 2. | nakitili ste |
| 3. | nakitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nakitio |
| 2. | bio si nakitio |
| 3. | bio je nakitio |
| množina | |
| 1. | bili smo nakitili |
| 2. | bili ste nakitili |
| 3. | bili su nakitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakiti |
| množina | |
| 1. | nakitimo |
| 2. | nakitite |
| glagolski prilog prošli | |
| nakitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nakitio, nakitila, nakitilo | |
| nakitili, nakitile, nakitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nakićen, nakićena, nakićeno | |
| nakićeni, nakićene, nakićena | |
Definicija
| 1. | (koga, što), v. kititi |
| 2. | (se) žarg. opiti se alkoholnih pića; naljoskati se |
Etimologija
✧ vidi nákit
