nakàlemiti
nakàlemiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nakàlemljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakalemiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nakalemim |
| 2. | nakalemiš |
| 3. | nakalemi |
| množina | |
| 1. | nakalemimo |
| 2. | nakalemite |
| 3. | nakaleme |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nakalemit ću |
| 2. | nakalemit ćeš |
| 3. | nakalemit će |
| množina | |
| 1. | nakalemit ćemo |
| 2. | nakalemit ćete |
| 3. | nakalemit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nakalemih |
| 2. | nakalemi |
| 3. | nakalemi |
| množina | |
| 1. | nakalemismo |
| 2. | nakalemiste |
| 3. | nakalemiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nakalemio sam |
| 2. | nakalemio si |
| 3. | nakalemio je |
| množina | |
| 1. | nakalemili smo |
| 2. | nakalemili ste |
| 3. | nakalemili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nakalemio |
| 2. | bio si nakalemio |
| 3. | bio je nakalemio |
| množina | |
| 1. | bili smo nakalemili |
| 2. | bili ste nakalemili |
| 3. | bili su nakalemili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakalemi |
| množina | |
| 1. | nakalemimo |
| 2. | nakalemite |
| glagolski prilog prošli | |
| nakalemivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nakalemio, nakalemila, nakalemilo | |
| nakalemili, nakalemile, nakalemila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nakalemljen, nakalemljena, nakalemljeno | |
| nakalemljeni, nakalemljene, nakalemljena | |
Definicija
| 1. | cijepiti divlju voćku pitomom radi oplemenjivanja |
| 2. | pren. dodavati čemu neke elemente, dijelove koji nisu sukladni cjelini; nametnuti |
