naoblačívati se
naoblačívati se nesvrš. 〈prez. naoblàčujēm se, pril. sad. naoblàčujūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naoblačivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naoblačujem |
| 2. | naoblačuješ |
| 3. | naoblačuje |
| množina | |
| 1. | naoblačujemo |
| 2. | naoblačujete |
| 3. | naoblačuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naoblačivat ću |
| 2. | naoblačivat ćeš |
| 3. | naoblačivat će |
| množina | |
| 1. | naoblačivat ćemo |
| 2. | naoblačivat ćete |
| 3. | naoblačivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoblačivah |
| 2. | naoblačivaše |
| 3. | naoblačivaše |
| množina | |
| 1. | naoblačivasmo |
| 2. | naoblačivaste |
| 3. | naoblačivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoblačivao sam |
| 2. | naoblačivao si |
| 3. | naoblačivao je |
| množina | |
| 1. | naoblačivali smo |
| 2. | naoblačivali ste |
| 3. | naoblačivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naoblačivao |
| 2. | bio si naoblačivao |
| 3. | bio je naoblačivao |
| množina | |
| 1. | bili smo naoblačivali |
| 2. | bili ste naoblačivali |
| 3. | bili su naoblačivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naoblačuj |
| množina | |
| 1. | naoblačujmo |
| 2. | naoblačujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| naoblačujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naoblačivao, naoblačivala, naoblačivalo | |
| naoblačivali, naoblačivale, naoblačivala | |
Etimologija
✧ vidi naobláčiti se
