naobláčiti se
naobláčiti se svrš. 〈prez. naòblāčīm se, pril. pr. -īvši se, gl. im. naoblačénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naoblačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naoblačim |
| 2. | naoblačiš |
| 3. | naoblači |
| množina | |
| 1. | naoblačimo |
| 2. | naoblačite |
| 3. | naoblače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naoblačit ću |
| 2. | naoblačit ćeš |
| 3. | naoblačit će |
| množina | |
| 1. | naoblačit ćemo |
| 2. | naoblačit ćete |
| 3. | naoblačit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naoblačih |
| 2. | naoblači |
| 3. | naoblači |
| množina | |
| 1. | naoblačismo |
| 2. | naoblačiste |
| 3. | naoblačiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoblačio sam |
| 2. | naoblačio si |
| 3. | naoblačio je |
| množina | |
| 1. | naoblačili smo |
| 2. | naoblačili ste |
| 3. | naoblačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naoblačio |
| 2. | bio si naoblačio |
| 3. | bio je naoblačio |
| množina | |
| 1. | bili smo naoblačili |
| 2. | bili ste naoblačili |
| 3. | bili su naoblačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naoblači |
| množina | |
| 1. | naoblačimo |
| 2. | naoblačite |
| glagolski prilog prošli | |
| naoblačivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naoblačio, naoblačila, naoblačilo | |
| naoblačili, naoblačile, naoblačila | |
Definicija
prevući se oblacima, zastrti se oblacima
Etimologija
✧ na- + v. ȍblāk, oblačiti se
