nàmicati
nàmicati (što) nesvrš. 〈prez. nàmičēm, pril. sad. nàmičūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namicati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namičem |
| 2. | namičeš |
| 3. | namiče |
| množina | |
| 1. | namičemo |
| 2. | namičete |
| 3. | namiču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namicat ću |
| 2. | namicat ćeš |
| 3. | namicat će |
| množina | |
| 1. | namicat ćemo |
| 2. | namicat ćete |
| 3. | namicat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | namicah |
| 2. | namicaše |
| 3. | namicaše |
| množina | |
| 1. | namicasmo |
| 2. | namicaste |
| 3. | namicahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namicao sam |
| 2. | namicao si |
| 3. | namicao je |
| množina | |
| 1. | namicali smo |
| 2. | namicali ste |
| 3. | namicali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namicao |
| 2. | bio si namicao |
| 3. | bio je namicao |
| množina | |
| 1. | bili smo namicali |
| 2. | bili ste namicali |
| 3. | bili su namicali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namiči |
| množina | |
| 1. | namičimo |
| 2. | namičite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| namičući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namicao, namicala, namicalo | |
| namicali, namicale, namicala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namican, namicana, namicano | |
| namicani, namicane, namicana | |
Etimologija
✧ vidi namàknuti
