namàknuti
namàknuti svrš. 〈prez. nàmaknēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. nàmaknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namaknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namaknem |
| 2. | namakneš |
| 3. | namakne |
| množina | |
| 1. | namaknemo |
| 2. | namaknete |
| 3. | namaknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namaknut ću |
| 2. | namaknut ćeš |
| 3. | namaknut će |
| množina | |
| 1. | namaknut ćemo |
| 2. | namaknut ćete |
| 3. | namaknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | namaknuh / namakoh |
| 2. | namaknu / namače |
| 3. | namaknu / namače |
| množina | |
| 1. | namaknusmo / namakosmo |
| 2. | namaknuste / namakoste |
| 3. | namaknuše / namakoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namaknuo sam |
| 2. | namaknuo si |
| 3. | namaknuo je |
| množina | |
| 1. | namaknuli smo |
| 2. | namaknuli ste |
| 3. | namaknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namaknuo |
| 2. | bio si namaknuo |
| 3. | bio je namaknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo namaknuli |
| 2. | bili ste namaknuli |
| 3. | bili su namaknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namakni |
| množina | |
| 1. | namaknimo |
| 2. | namaknite |
| glagolski prilog prošli | |
| namaknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namaknuo, namaknula, namaknulo | |
| namaknuli, namaknule, namaknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namaknut, namaknuta, namaknuto | |
| namaknuti, namaknute, namaknuta | |
Definicija
| 1. | (što na što, oko čega) pokretom staviti nešto na ili oko čega [namaknuti omču oko vrata] |
| 2. | (što) steći materijalna dobra; namaći, priskrbiti |
Etimologija
✧ na- + v. maknuti
