naljútiti
naljútiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. nàljūtīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàljūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naljutiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naljutim |
| 2. | naljutiš |
| 3. | naljuti |
| množina | |
| 1. | naljutimo |
| 2. | naljutite |
| 3. | naljute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naljutit ću |
| 2. | naljutit ćeš |
| 3. | naljutit će |
| množina | |
| 1. | naljutit ćemo |
| 2. | naljutit ćete |
| 3. | naljutit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naljutih |
| 2. | naljuti |
| 3. | naljuti |
| množina | |
| 1. | naljutismo |
| 2. | naljutiste |
| 3. | naljutiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naljutio sam |
| 2. | naljutio si |
| 3. | naljutio je |
| množina | |
| 1. | naljutili smo |
| 2. | naljutili ste |
| 3. | naljutili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naljutio |
| 2. | bio si naljutio |
| 3. | bio je naljutio |
| množina | |
| 1. | bili smo naljutili |
| 2. | bili ste naljutili |
| 3. | bili su naljutili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naljuti |
| množina | |
| 1. | naljutimo |
| 2. | naljutite |
| glagolski prilog prošli | |
| naljutivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naljutio, naljutila, naljutilo | |
| naljutili, naljutile, naljutila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naljućen, naljućena, naljućeno | |
| naljućeni, naljućene, naljućena | |
Definicija
izazvati čiju ili svoju ljutnju; razbjesniti, razbješnjeti, rasrditi
Frazeologija
⃟ naljutio se na općinu pa odrezao sebi neku stvar podr. uzaludan postupak onoga tko misli da će izazvati javni interes ili probuditi javnu savjest (a pritom samo sebi nanese štetu)
