napučívati
napučívati (što) nesvrš. 〈prez. napùčujēm, pril. sad. napùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napučivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napučujem |
| 2. | napučuješ |
| 3. | napučuje |
| množina | |
| 1. | napučujemo |
| 2. | napučujete |
| 3. | napučuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napučivat ću |
| 2. | napučivat ćeš |
| 3. | napučivat će |
| množina | |
| 1. | napučivat ćemo |
| 2. | napučivat ćete |
| 3. | napučivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | napučivah |
| 2. | napučivaše |
| 3. | napučivaše |
| množina | |
| 1. | napučivasmo |
| 2. | napučivaste |
| 3. | napučivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napučivao sam |
| 2. | napučivao si |
| 3. | napučivao je |
| množina | |
| 1. | napučivali smo |
| 2. | napučivali ste |
| 3. | napučivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napučivao |
| 2. | bio si napučivao |
| 3. | bio je napučivao |
| množina | |
| 1. | bili smo napučivali |
| 2. | bili ste napučivali |
| 3. | bili su napučivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napučuj |
| množina | |
| 1. | napučujmo |
| 2. | napučujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| napučujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napučivao, napučivala, napučivalo | |
| napučivali, napučivale, napučivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napučivan, napučivana, napučivano | |
| napučivani, napučivane, napučivana | |
Etimologija
✧ vidi napúčiti
