napúčiti
napúčiti (što) svrš. 〈prez. nàpūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàpūčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napučiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napučim |
| 2. | napučiš |
| 3. | napuči |
| množina | |
| 1. | napučimo |
| 2. | napučite |
| 3. | napuče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napučit ću |
| 2. | napučit ćeš |
| 3. | napučit će |
| množina | |
| 1. | napučit ćemo |
| 2. | napučit ćete |
| 3. | napučit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | napučih |
| 2. | napuči |
| 3. | napuči |
| množina | |
| 1. | napučismo |
| 2. | napučiste |
| 3. | napučiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napučio sam |
| 2. | napučio si |
| 3. | napučio je |
| množina | |
| 1. | napučili smo |
| 2. | napučili ste |
| 3. | napučili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napučio |
| 2. | bio si napučio |
| 3. | bio je napučio |
| množina | |
| 1. | bili smo napučili |
| 2. | bili ste napučili |
| 3. | bili su napučili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napuči |
| množina | |
| 1. | napučimo |
| 2. | napučite |
| glagolski prilog prošli | |
| napučivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napučio, napučila, napučilo | |
| napučili, napučile, napučila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napučen, napučena, napučeno | |
| napučeni, napučene, napučena | |
Definicija
naseliti, zaposjesti (o zemlji, nekom području itd.)
Etimologija
✧ na- + v. puk1
