aterírati
aterírati () dv. 〈prez. atèrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
aterirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ateriram |
2. | ateriraš |
3. | aterira |
množina | |
1. | ateriramo |
2. | aterirate |
3. | ateriraju |
futur | |
jednina | |
1. | aterirat ću |
2. | aterirat ćeš |
3. | aterirat će |
množina | |
1. | aterirat ćemo |
2. | aterirat ćete |
3. | aterirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | aterirah |
2. | ateriraše |
3. | ateriraše |
množina | |
1. | aterirasmo |
2. | ateriraste |
3. | aterirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | aterirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | aterirao sam |
2. | aterirao si |
3. | aterirao je |
množina | |
1. | aterirali smo |
2. | aterirali ste |
3. | aterirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam aterirao |
2. | bio si aterirao |
3. | bio je aterirao |
množina | |
1. | bili smo aterirali |
2. | bili ste aterirali |
3. | bili su aterirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ateriraj |
množina | |
1. | aterirajmo |
2. | aterirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
aterirajući | |
glagolski prilog prošli | |
ateriravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
aterirao, aterirala, ateriralo | |
aterirali, aterirale, aterirala |
1. | spustiti se/spuštati se na zemlju, prizemljiti se/prizemljivati se (o balonu, avionu, helikopteru) [meko aterirati = sigurno aterirati] |
2. | spustiti se/spuštati se uopće letjelicom (na krov zgrade, površinu mora ili jezera, na tlo Mjeseca), usp. alunirati |