alunírati
alunírati () dv. 〈prez. alùnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| alunirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | aluniram |
| 2. | aluniraš |
| 3. | alunira |
| množina | |
| 1. | aluniramo |
| 2. | alunirate |
| 3. | aluniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | alunirat ću |
| 2. | alunirat ćeš |
| 3. | alunirat će |
| množina | |
| 1. | alunirat ćemo |
| 2. | alunirat ćete |
| 3. | alunirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | alunirah |
| 2. | aluniraše |
| 3. | aluniraše |
| množina | |
| 1. | alunirasmo |
| 2. | aluniraste |
| 3. | alunirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | alunirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | alunirao sam |
| 2. | alunirao si |
| 3. | alunirao je |
| množina | |
| 1. | alunirali smo |
| 2. | alunirali ste |
| 3. | alunirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam alunirao |
| 2. | bio si alunirao |
| 3. | bio je alunirao |
| množina | |
| 1. | bili smo alunirali |
| 2. | bili ste alunirali |
| 3. | bili su alunirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | aluniraj |
| množina | |
| 1. | alunirajmo |
| 2. | alunirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| alunirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| aluniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| alunirao, alunirala, aluniralo | |
| alunirali, alunirale, alunirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| aluniran, alunirana, alunirano | |
| alunirani, alunirane, alunirana | |
Definicija
konstr. spustiti se/spuštati se na tlo Mjeseca, usp. aterirati
Etimologija
✧ fr. alunir ← lat. luna: Mjesec, analogijom prema aterirati, v.
