ljuljùškati
ljuljùškati (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ljuljuškati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ljuljuškam |
| 2. | ljuljuškaš |
| 3. | ljuljuška |
| množina | |
| 1. | ljuljuškamo |
| 2. | ljuljuškate |
| 3. | ljuljuškaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ljuljuškat ću |
| 2. | ljuljuškat ćeš |
| 3. | ljuljuškat će |
| množina | |
| 1. | ljuljuškat ćemo |
| 2. | ljuljuškat ćete |
| 3. | ljuljuškat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ljuljuškah |
| 2. | ljuljuškaše |
| 3. | ljuljuškaše |
| množina | |
| 1. | ljuljuškasmo |
| 2. | ljuljuškaste |
| 3. | ljuljuškahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ljuljuškao sam |
| 2. | ljuljuškao si |
| 3. | ljuljuškao je |
| množina | |
| 1. | ljuljuškali smo |
| 2. | ljuljuškali ste |
| 3. | ljuljuškali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ljuljuškao |
| 2. | bio si ljuljuškao |
| 3. | bio je ljuljuškao |
| množina | |
| 1. | bili smo ljuljuškali |
| 2. | bili ste ljuljuškali |
| 3. | bili su ljuljuškali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ljuljuškaj |
| množina | |
| 1. | ljuljuškajmo |
| 2. | ljuljuškajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ljuljuškajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ljuljuškao, ljuljuškala, ljuljuškalo | |
| ljuljuškali, ljuljuškale, ljuljuškala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ljuljuškan, ljuljuškana, ljuljuškano | |
| ljuljuškani, ljuljuškane, ljuljuškana | |
Definicija
pomalo, lagano ljuljati
Etimologija
✧ vidi ljúljati
