Hrvatski jezični portal

ljúljati

ljúljati (se, koga, što) nesvrš.prez. ljẉljām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
ljuljati
 
prezent
jednina
1. ljuljam
2. ljuljaš
3. ljulja
množina
1. ljuljamo
2. ljuljate
3. ljuljaju
 
futur
jednina
1. ljuljat ću
2. ljuljat ćeš
3. ljuljat će
množina
1. ljuljat ćemo
2. ljuljat ćete
3. ljuljat će
 
imperfekt
jednina
1. ljuljah
2. ljuljaše
3. ljuljaše
množina
1. ljuljasmo
2. ljuljaste
3. ljuljahu
 
perfekt
jednina
1. ljuljao sam
2. ljuljao si
3. ljuljao je
množina
1. ljuljali smo
2. ljuljali ste
3. ljuljali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ljuljao
2. bio si ljuljao
3. bio je ljuljao
množina
1. bili smo ljuljali
2. bili ste ljuljali
3. bili su ljuljali
 
imperativ
jednina
2. ljuljaj
množina
1. ljuljajmo
2. ljuljajte
 
glagolski prilog sadašnji
ljuljajući
 
glagolski pridjev aktivni
ljuljao, ljuljala, ljuljalo
ljuljali, ljuljale, ljuljala
 
glagolski pridjev pasivni
ljuljan, ljuljana, ljuljano
ljuljani, ljuljane, ljuljana
Definicija
činiti da se tko ili što ravnomjerno kreće naprijed-natrag ili s jedne strane na drugu; njihati, zibati
Etimologija
prasl. *ljuljati (sę) (ukr. ljúljati, češ. lilati)