ljȅskati se
ljȅskati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ljeskati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ljeskam |
2. | ljeskaš |
3. | ljeska |
množina | |
1. | ljeskamo |
2. | ljeskate |
3. | ljeskaju |
futur | |
jednina | |
1. | ljeskat ću |
2. | ljeskat ćeš |
3. | ljeskat će |
množina | |
1. | ljeskat ćemo |
2. | ljeskat ćete |
3. | ljeskat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ljeskah |
2. | ljeskaše |
3. | ljeskaše |
množina | |
1. | ljeskasmo |
2. | ljeskaste |
3. | ljeskahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ljeskao sam |
2. | ljeskao si |
3. | ljeskao je |
množina | |
1. | ljeskali smo |
2. | ljeskali ste |
3. | ljeskali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ljeskao |
2. | bio si ljeskao |
3. | bio je ljeskao |
množina | |
1. | bili smo ljeskali |
2. | bili ste ljeskali |
3. | bili su ljeskali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ljeskaj |
množina | |
1. | ljeskajmo |
2. | ljeskajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ljeskajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ljeskao, ljeskala, ljeskalo | |
ljeskali, ljeskale, ljeskala |