Hrvatski jezični portal

lẉč

lẉč ž 〈I -i〉

Izvedeni oblici
jednina
N luč
G luči
D luči
A luč
V luči
L luči
I lučju / luči
množina
N luči
G luči
D lučima
A luči
V luči
L lučima
I lučima
Definicija
1. borovina u obliku klade ili iverja, služi za potpalu vatre
2. arh. a. jez. knjiž. svjetlo b. pren. prosvjeta
Onomastika
pr.: Lẉč (Nova Gradiška), Lúčev (230, Šibenik, J i sred. Dalmacija, v. i luka (3))
Etimologija
prasl. i stsl. lučь (rus. luč, polj. łuczywo: zublja) ← ie. *lowk- (lat. lux: svjetlo, skr. rocate: svijetli)