mȁći
mȁći (koga, što) svrš. 〈prez. mȁknēm, pril. pr. mȁkāvši, prid. rad. mȁkao〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
maći | |
prezent | |
jednina | |
1. | maknem |
2. | makneš |
3. | makne |
množina | |
1. | maknemo |
2. | maknete |
3. | maknu |
futur | |
jednina | |
1. | maći ću |
2. | maći ćeš |
3. | maći će |
množina | |
1. | maći ćemo |
2. | maći ćete |
3. | maći će |
aorist | |
jednina | |
1. | makoh |
2. | mače |
3. | mače |
množina | |
1. | makosmo |
2. | makoste |
3. | makoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | makao sam |
2. | makao si |
3. | makao je |
množina | |
1. | makli smo |
2. | makli ste |
3. | makli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam makao |
2. | bio si makao |
3. | bio je makao |
množina | |
1. | bili smo makli |
2. | bili ste makli |
3. | bili su makli |
imperativ | |
jednina | |
2. | makni |
množina | |
1. | maknimo |
2. | maknite |
glagolski prilog prošli | |
makavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
makao, makla, maklo | |
makli, makle, makla | |
glagolski pridjev pasivni | |
maknut, maknuta, maknuto | |
maknuti, maknute, maknuta |