magnetizírati
magnetizírati (što) dv. 〈prez. magnetìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. magnetìzīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| magnetizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | magnetiziram |
| 2. | magnetiziraš |
| 3. | magnetizira |
| množina | |
| 1. | magnetiziramo |
| 2. | magnetizirate |
| 3. | magnetiziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | magnetizirat ću |
| 2. | magnetizirat ćeš |
| 3. | magnetizirat će |
| množina | |
| 1. | magnetizirat ćemo |
| 2. | magnetizirat ćete |
| 3. | magnetizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | magnetizirah |
| 2. | magnetiziraše |
| 3. | magnetiziraše |
| množina | |
| 1. | magnetizirasmo |
| 2. | magnetiziraste |
| 3. | magnetizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | magnetizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | magnetizirao sam |
| 2. | magnetizirao si |
| 3. | magnetizirao je |
| množina | |
| 1. | magnetizirali smo |
| 2. | magnetizirali ste |
| 3. | magnetizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam magnetizirao |
| 2. | bio si magnetizirao |
| 3. | bio je magnetizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo magnetizirali |
| 2. | bili ste magnetizirali |
| 3. | bili su magnetizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | magnetiziraj |
| množina | |
| 1. | magnetizirajmo |
| 2. | magnetizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| magnetizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| magnetiziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| magnetizirao, magnetizirala, magnetiziralo | |
| magnetizirali, magnetizirale, magnetizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| magnetiziran, magnetizirana, magnetizirano | |
| magnetizirani, magnetizirane, magnetizirana | |
Definicija
| 1. | prenijeti/prenositi na neko tijelo svojstva magneta |
| 2. | pren. izazvati/izazivati interes; očarati/očaravati, privući/privlačiti |
Etimologija
✧ vidi màgnēt
