raspoređívati
raspoređívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. rasporèđujēm, pril. sad. rasporèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspoređivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspoređujem |
| 2. | raspoređuješ |
| 3. | raspoređuje |
| množina | |
| 1. | raspoređujemo |
| 2. | raspoređujete |
| 3. | raspoređuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspoređivat ću |
| 2. | raspoređivat ćeš |
| 3. | raspoređivat će |
| množina | |
| 1. | raspoređivat ćemo |
| 2. | raspoređivat ćete |
| 3. | raspoređivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspoređivah |
| 2. | raspoređivaše |
| 3. | raspoređivaše |
| množina | |
| 1. | raspoređivasmo |
| 2. | raspoređivaste |
| 3. | raspoređivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspoređivao sam |
| 2. | raspoređivao si |
| 3. | raspoređivao je |
| množina | |
| 1. | raspoređivali smo |
| 2. | raspoređivali ste |
| 3. | raspoređivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspoređivao |
| 2. | bio si raspoređivao |
| 3. | bio je raspoređivao |
| množina | |
| 1. | bili smo raspoređivali |
| 2. | bili ste raspoređivali |
| 3. | bili su raspoređivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspoređuj |
| množina | |
| 1. | raspoređujmo |
| 2. | raspoređujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| raspoređujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspoređivao, raspoređivala, raspoređivalo | |
| raspoređivali, raspoređivale, raspoređivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspoređivan, raspoređivana, raspoređivano | |
| raspoređivani, raspoređivane, raspoređivana | |
Etimologija
✧ vidi rȁsporēd
