rasporéditi
rasporéditi (koga, što, se) svrš. 〈prez. raspòrēdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. raspòrēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasporediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasporedim |
| 2. | rasporediš |
| 3. | rasporedi |
| množina | |
| 1. | rasporedimo |
| 2. | rasporedite |
| 3. | rasporede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasporedit ću |
| 2. | rasporedit ćeš |
| 3. | rasporedit će |
| množina | |
| 1. | rasporedit ćemo |
| 2. | rasporedit ćete |
| 3. | rasporedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasporedih |
| 2. | rasporedi |
| 3. | rasporedi |
| množina | |
| 1. | rasporedismo |
| 2. | rasporediste |
| 3. | rasporediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasporedio sam |
| 2. | rasporedio si |
| 3. | rasporedio je |
| množina | |
| 1. | rasporedili smo |
| 2. | rasporedili ste |
| 3. | rasporedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasporedio |
| 2. | bio si rasporedio |
| 3. | bio je rasporedio |
| množina | |
| 1. | bili smo rasporedili |
| 2. | bili ste rasporedili |
| 3. | bili su rasporedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasporedi |
| množina | |
| 1. | rasporedimo |
| 2. | rasporedite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasporedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasporedio, rasporedila, rasporedilo | |
| rasporedili, rasporedile, rasporedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspoređen, raspoređena, raspoređeno | |
| raspoređeni, raspoređene, raspoređena | |
Definicija
| 1. | a. izvršiti raspored; razmjestiti b. podijeliti tako da se podmiri više potreba, provesti ravnomjernu potrošnju i sl. c. uputiti na dužnost |
| 2. | (se) zauzeti odgovarajuće mjesto; razvrstati se, razmjestiti se |
Etimologija
✧ vidi rȁsporēd
