raspùstiti
raspùstiti svrš. 〈prez. ràspustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràspušten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspustim |
| 2. | raspustiš |
| 3. | raspusti |
| množina | |
| 1. | raspustimo |
| 2. | raspustite |
| 3. | raspuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspustit ću |
| 2. | raspustit ćeš |
| 3. | raspustit će |
| množina | |
| 1. | raspustit ćemo |
| 2. | raspustit ćete |
| 3. | raspustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspustih |
| 2. | raspusti |
| 3. | raspusti |
| množina | |
| 1. | raspustismo |
| 2. | raspustiste |
| 3. | raspustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspustio sam |
| 2. | raspustio si |
| 3. | raspustio je |
| množina | |
| 1. | raspustili smo |
| 2. | raspustili ste |
| 3. | raspustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspustio |
| 2. | bio si raspustio |
| 3. | bio je raspustio |
| množina | |
| 1. | bili smo raspustili |
| 2. | bili ste raspustili |
| 3. | bili su raspustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspusti |
| množina | |
| 1. | raspustimo |
| 2. | raspustite |
| glagolski prilog prošli | |
| raspustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspustio, raspustila, raspustilo | |
| raspustili, raspustile, raspustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspušten, raspuštena, raspušteno | |
| raspušteni, raspuštene, raspuštena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. odobriti razlaz, pustiti da se raziđu oni koji su bili na okupu prema disciplini, propisu i sl. (đaci, vojnici) b. donijeti odluku o prestanku ili obustavi rada nekog tijela, udruženja ili organizacije; ukinuti c. dopustiti da se zapusti disciplina, odgoj ili red d. rasplesti (kosu) |
| 2. | a. (se) zanemariti obveze i disciplinu, postati neposlušan, nehatan, početi se ponašati raspusno b. razlabaviti se, opustiti se |
Etimologija
✧ raz- + v. pustiti
