Hrvatski jezični portal

pùstiti

pùstiti (koga, što) svrš.prez. pȕstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pȕšten〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pustiti
 
prezent
jednina
1. pustim
2. pustiš
3. pusti
množina
1. pustimo
2. pustite
3. puste
 
futur
jednina
1. pustit ću
2. pustit ćeš
3. pustit će
množina
1. pustit ćemo
2. pustit ćete
3. pustit će
 
aorist
jednina
1. pustih
2. pusti
3. pusti
množina
1. pustismo
2. pustiste
3. pustiše
 
perfekt
jednina
1. pustio sam
2. pustio si
3. pustio je
množina
1. pustili smo
2. pustili ste
3. pustili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pustio
2. bio si pustio
3. bio je pustio
množina
1. bili smo pustili
2. bili ste pustili
3. bili su pustili
 
imperativ
jednina
2. pusti
množina
1. pustimo
2. pustite
 
glagolski prilog prošli
pustivši
 
glagolski pridjev aktivni
pustio, pustila, pustilo
pustili, pustile, pustila
 
glagolski pridjev pasivni
pušten, puštena, pušteno
pušteni, puštene, puštena
Definicija
1. a. prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [pustiti pticu iz krletke] b. dopustiti komu da radi što želi [pustiti dijete na izlet] c. istjerati ili pustiti iz štale ili nastambe [pustiti stoku na pašu; pustiti kokoši]
2. ispustiti [pustiti tanjur iz ruke]
3. popustiti, olabaviti, otpustiti, upustiti [pustiti uzde; pustiti uzicu]
4. dopustiti da uđe [pustiti u kuću]
5. osloboditi (iz zatvora, zarobljeništva)
6. staviti u pokret, u optjecaj, u promet (stroj, novac i sl.)
7. učiniti da što teče, da se širi, razglasi [pustiti vodu; pustiti vijest]
8. ostaviti što nedirnuto, da slobodno raste, da ostane kakvo je i bilo [pustiti bradu, brkove]
9. izbaciti list, potjerati mladicu, korijen (o biljci)
10. ostaviti, prepustiti drugome što svoje, ostaviti, napustiti, odreći se čega
Frazeologija
pusti! imp. 1. popusti (uže i sl.) 2. ostavi (i daj meni) to što držiš u ruci 3. (i mn pustite!) (u dijaloškoj situaciji) ostavi, nije vrijedno o tome razgovarati, nema smisla trošiti riječi;
pusti ti to (pustite vi to) (u dijaloškoj situaciji s naglaskom na pusti ili to u zn. da nešto nije najbolje pogođeno kao tema, da nešto nije bitno, da ne ulazi u krug odlučnih činjenica i sl.) [A: Dečko je obećao da će se popraviti i uozbiljiti B: Pusti ti to = ne vjerujem u to što je on obećao (prema dosadašnjim iskustvima)];
ne pustiti glasa ne pisnuti;
ne pustiti koga s oka neprestano pratiti koga;
pustiti glas 1. glasno zapjevati 2. progovoriti 3. proširiti vijest i sl., lansirati vijest;
pustiti krv 1. stavljanjem pijavice na kožu učiniti da ispije jednu količinu krvi 2. (komu) pren. prisiliti ga na popuštanje;
pustiti korak (e) početi brže hodati;
pustiti korijen (e), žile 1. ukorijeniti se (o biljci) 2. pren. trajno se nastaniti gdje, skućiti se, udomaćiti se 3. pren. iron. predugo ostati u gostima, ne znati otići iz posjeta;
pustiti kroz zube polako, s mukom izreći;
pustiti maha prestati zadržavati, ograničavati što;
pustiti (svoje) pipke vješto i krišom djelovati u svoju korist;
pustiti se od kraja, v. krȃj ⃟;
pustiti suzu proplakati;
pustiti sve sve ostaviti, odreći se svega, sve napustiti;
pustiti u svijet objaviti;
pustiti vodu pomokriti se
Etimologija
prasl. i stsl. pustiti (rus. pustít', polj. puścić) ≃ v. pẉst2