raspitívati se
raspitívati se (, o čemu) nesvrš. 〈prez. raspìtujēm se, pril. sad. raspìtujūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspitivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspitujem |
| 2. | raspituješ |
| 3. | raspituje |
| množina | |
| 1. | raspitujemo |
| 2. | raspitujete |
| 3. | raspituju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspitivat ću |
| 2. | raspitivat ćeš |
| 3. | raspitivat će |
| množina | |
| 1. | raspitivat ćemo |
| 2. | raspitivat ćete |
| 3. | raspitivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspitivah |
| 2. | raspitivaše |
| 3. | raspitivaše |
| množina | |
| 1. | raspitivasmo |
| 2. | raspitivaste |
| 3. | raspitivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspitivao sam |
| 2. | raspitivao si |
| 3. | raspitivao je |
| množina | |
| 1. | raspitivali smo |
| 2. | raspitivali ste |
| 3. | raspitivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspitivao |
| 2. | bio si raspitivao |
| 3. | bio je raspitivao |
| množina | |
| 1. | bili smo raspitivali |
| 2. | bili ste raspitivali |
| 3. | bili su raspitivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspituj |
| množina | |
| 1. | raspitujmo |
| 2. | raspitujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| raspitujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspitivao, raspitivala, raspitivalo | |
| raspitivali, raspitivale, raspitivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspitivan, raspitivana, raspitivano | |
| raspitivani, raspitivane, raspitivana | |
Etimologija
✧ vidi raspítati se
