raspítati se
raspítati se (, o čemu) svrš. 〈prez. ràspītām se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. raspítao se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspitam |
| 2. | raspitaš |
| 3. | raspita |
| množina | |
| 1. | raspitamo |
| 2. | raspitate |
| 3. | raspitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspitat ću |
| 2. | raspitat ćeš |
| 3. | raspitat će |
| množina | |
| 1. | raspitat ćemo |
| 2. | raspitat ćete |
| 3. | raspitat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspitah |
| 2. | raspita |
| 3. | raspita |
| množina | |
| 1. | raspitasmo |
| 2. | raspitaste |
| 3. | raspitaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspitao sam |
| 2. | raspitao si |
| 3. | raspitao je |
| množina | |
| 1. | raspitali smo |
| 2. | raspitali ste |
| 3. | raspitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspitao |
| 2. | bio si raspitao |
| 3. | bio je raspitao |
| množina | |
| 1. | bili smo raspitali |
| 2. | bili ste raspitali |
| 3. | bili su raspitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspitaj |
| množina | |
| 1. | raspitajmo |
| 2. | raspitajte |
| glagolski prilog prošli | |
| raspitavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspitao, raspitala, raspitalo | |
| raspitali, raspitale, raspitala | |
Definicija
pitajući jednu ili više osoba itd. obavijestiti se o čemu [raspitati se kod službenika]
Etimologija
✧ raz- + v. pítati
