raspárati
raspárati (što) svrš. 〈prez. ràspārām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ràspārān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasparati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasparam |
| 2. | rasparaš |
| 3. | raspara |
| množina | |
| 1. | rasparamo |
| 2. | rasparate |
| 3. | rasparaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasparat ću |
| 2. | rasparat ćeš |
| 3. | rasparat će |
| množina | |
| 1. | rasparat ćemo |
| 2. | rasparat ćete |
| 3. | rasparat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasparah |
| 2. | raspara |
| 3. | raspara |
| množina | |
| 1. | rasparasmo |
| 2. | rasparaste |
| 3. | rasparaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasparao sam |
| 2. | rasparao si |
| 3. | rasparao je |
| množina | |
| 1. | rasparali smo |
| 2. | rasparali ste |
| 3. | rasparali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasparao |
| 2. | bio si rasparao |
| 3. | bio je rasparao |
| množina | |
| 1. | bili smo rasparali |
| 2. | bili ste rasparali |
| 3. | bili su rasparali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasparaj |
| množina | |
| 1. | rasparajmo |
| 2. | rasparajte |
| glagolski prilog prošli | |
| rasparavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasparao, rasparala, rasparalo | |
| rasparali, rasparale, rasparala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasparan, rasparana, rasparano | |
| rasparani, rasparane, rasparana | |
Definicija
| 1. | razdvojiti šav parajući, kidajući konac u šavu, raskinuti ili razrezati po šavu ono što je bilo sašiveno; oporiti, usp. raskrojiti |
| 2. | poderati, razderati (odjeću ili rublje) |
Etimologija
✧ raz- + v. párati
