párati
párati (što) nesvrš. 〈prez. pȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
parati | |
prezent | |
jednina | |
1. | param |
2. | paraš |
3. | para |
množina | |
1. | paramo |
2. | parate |
3. | paraju |
futur | |
jednina | |
1. | parat ću |
2. | parat ćeš |
3. | parat će |
množina | |
1. | parat ćemo |
2. | parat ćete |
3. | parat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | parah |
2. | paraše |
3. | paraše |
množina | |
1. | parasmo |
2. | paraste |
3. | parahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | parao sam |
2. | parao si |
3. | parao je |
množina | |
1. | parali smo |
2. | parali ste |
3. | parali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam parao |
2. | bio si parao |
3. | bio je parao |
množina | |
1. | bili smo parali |
2. | bili ste parali |
3. | bili su parali |
imperativ | |
jednina | |
2. | paraj |
množina | |
1. | parajmo |
2. | parajte |
glagolski prilog sadašnji | |
parajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
parao, parala, paralo | |
parali, parale, parala | |
glagolski pridjev pasivni | |
paran, parana, parano | |
parani, parane, parana |
1. | rastavljati, razdvajati po šavu ono što je sašiveno; rašivati, poriti |
2. | a. kidati u komade, razdirati, raskidati ono što je čvrsto priraslo [parati platno] b. rasijecati čim oštrim (nožem, noktima) c. pren. praviti pruge, linije [parati more] |
3. | pren. zadavati oštru bol, izazivati bolne osjećaje [parati dušu/srce/grudi] |