ràsjeći
ràsjeći (što) svrš. 〈prez. rasijéčēm, pril. pr. ràsjekāvši, imp. rasijéci, aor. ràsjekoh, (2. i 3. l. jd) rȁsijēče, prid. trp. rasjèčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rasjeći | |
prezent | |
jednina | |
1. | rasiječem |
2. | rasiječeš |
3. | rasiječe |
množina | |
1. | rasiječemo |
2. | rasiječete |
3. | rasijeku |
futur | |
jednina | |
1. | rasjeći ću |
2. | rasjeći ćeš |
3. | rasjeći će |
množina | |
1. | rasjeći ćemo |
2. | rasjeći ćete |
3. | rasjeći će |
aorist | |
jednina | |
1. | rasjekoh |
2. | rasiječe |
3. | rasiječe |
množina | |
1. | rasjekosmo |
2. | rasjekoste |
3. | rasjekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rasjekao sam |
2. | rasjekao si |
3. | rasjekao je |
množina | |
1. | rasjekli smo |
2. | rasjekli ste |
3. | rasjekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rasjekao |
2. | bio si rasjekao |
3. | bio je rasjekao |
množina | |
1. | bili smo rasjekli |
2. | bili ste rasjekli |
3. | bili su rasjekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | rasijeci |
množina | |
1. | rasijecimo |
2. | rasijecite |
glagolski prilog prošli | |
rasjekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rasjekao, rasjekla, rasjeklo | |
rasjekli, rasjekle, rasjekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
rasječen, rasječena, rasječeno | |
rasječeni, rasječene, rasječena |
1. | oštrim predmetom (nožem, sabljom) jednim potezom razdvojiti na dva dijela |
2. | sijekući podijeliti na komade (dva ili više), usp. razrezati |