sjȅći
sjȅći (što) nesvrš. 〈prez. sijéčem, pril. sad. sijékūći, imp. sijéci, prid. trp. sjèčen, gl. im. sjȅčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjeći | |
prezent | |
jednina | |
1. | siječem |
2. | siječeš |
3. | siječe |
množina | |
1. | siječemo |
2. | siječete |
3. | sijeku |
futur | |
jednina | |
1. | sjeći ću |
2. | sjeći ćeš |
3. | sjeći će |
množina | |
1. | sjeći ćemo |
2. | sjeći ćete |
3. | sjeći će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sijecijah |
2. | sijecijaše |
3. | sijecijaše |
množina | |
1. | sijecijasmo |
2. | sijecijaste |
3. | sijecijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjekao sam |
2. | sjekao si |
3. | sjekao je |
množina | |
1. | sjekli smo |
2. | sjekli ste |
3. | sjekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjekao |
2. | bio si sjekao |
3. | bio je sjekao |
množina | |
1. | bili smo sjekli |
2. | bili ste sjekli |
3. | bili su sjekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | sijeci |
množina | |
1. | sijecimo |
2. | sijecite |
glagolski prilog sadašnji | |
sijekući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjekao, sjekla, sjeklo | |
sjekli, sjekle, sjekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
sječen, sječena, sječeno | |
sječeni, sječene, sječena |
1. | oštrim predmetom dijeliti na dijelove, odvajati [sjeći kruh]; rezati |
2. | pren., v. rezati (u raznim vezama riječi) [sjeći papir (škarama, nožem za papir) rezati papir; sjeći drva obarati drva sjekirom ili pilom; sjeći granu (na kojoj se sjedi); sjeći glave a. (dosl.) odrubljivati glave hladnim oružjem b. pren. skidati ljude s položaja u nekoj hijerarhiji (ob. u politici, u službenim odnosima itd.)] |
3. | prekidati što oštrim predmetom djelovanjem okomito na nj i jednim ili više jakih udaraca (npr. sjekačem) |