Hrvatski jezični portal

sjȅći

sjȅći (što) nesvrš.prez. sijéčem, pril. sad. sijékūći, imp. sijéci, prid. trp. sjèčen, gl. im. sjȅčēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
sjeći
 
prezent
jednina
1. siječem
2. siječeš
3. siječe
množina
1. siječemo
2. siječete
3. sijeku
 
futur
jednina
1. sjeći ću
2. sjeći ćeš
3. sjeći će
množina
1. sjeći ćemo
2. sjeći ćete
3. sjeći će
 
imperfekt
jednina
1. sijecijah
2. sijecijaše
3. sijecijaše
množina
1. sijecijasmo
2. sijecijaste
3. sijecijahu
 
perfekt
jednina
1. sjekao sam
2. sjekao si
3. sjekao je
množina
1. sjekli smo
2. sjekli ste
3. sjekli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam sjekao
2. bio si sjekao
3. bio je sjekao
množina
1. bili smo sjekli
2. bili ste sjekli
3. bili su sjekli
 
imperativ
jednina
2. sijeci
množina
1. sijecimo
2. sijecite
 
glagolski prilog sadašnji
sijekući
 
glagolski pridjev aktivni
sjekao, sjekla, sjeklo
sjekli, sjekle, sjekla
 
glagolski pridjev pasivni
sječen, sječena, sječeno
sječeni, sječene, sječena
Definicija
1. oštrim predmetom dijeliti na dijelove, odvajati [sjeći kruh]; rezati
2. pren., v. rezati (u raznim vezama riječi) [sjeći papir (škarama, nožem za papir) rezati papir; sjeći drva obarati drva sjekirom ili pilom; sjeći granu (na kojoj se sjedi); sjeći glave a. (dosl.) odrubljivati glave hladnim oružjem b. pren. skidati ljude s položaja u nekoj hijerarhiji (ob. u politici, u službenim odnosima itd.)]
3. prekidati što oštrim predmetom djelovanjem okomito na nj i jednim ili više jakih udaraca (npr. sjekačem)
Frazeologija
siječe me u leđima osjećam oštru bol u leđima
Onomastika
pr. (nadimačka): Glȁvosek, Sèkirica (Zagreb, Koprivnica), Sìkirica (390, Karlovac, sred. Dalmacija, Slunj), Sìkirić (590, Zadar, Zagreb, Kutina, Ploče), Sjȅkavica (Dubrovnik)
Etimologija
prasl. *sěkti (stsl. sěšti, rus. seč', polj. siec), lit. -sėkti ← ie. *sek-: sjeći (lat. secare, stvnjem. saga: pila)