razvíkati
razvíkati (koga, što, se) svrš. 〈prez. ràzvīčēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. razvíči (se), prid. trp. ràzvīkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razvikati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razvičem |
| 2. | razvičeš |
| 3. | razviče |
| množina | |
| 1. | razvičemo |
| 2. | razvičete |
| 3. | razviču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razvikat ću |
| 2. | razvikat ćeš |
| 3. | razvikat će |
| množina | |
| 1. | razvikat ćemo |
| 2. | razvikat ćete |
| 3. | razvikat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razvikah |
| 2. | razvika |
| 3. | razvika |
| množina | |
| 1. | razvikasmo |
| 2. | razvikaste |
| 3. | razvikaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvikao sam |
| 2. | razvikao si |
| 3. | razvikao je |
| množina | |
| 1. | razvikali smo |
| 2. | razvikali ste |
| 3. | razvikali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razvikao |
| 2. | bio si razvikao |
| 3. | bio je razvikao |
| množina | |
| 1. | bili smo razvikali |
| 2. | bili ste razvikali |
| 3. | bili su razvikali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razviči |
| množina | |
| 1. | razvičimo |
| 2. | razvičite |
| glagolski prilog prošli | |
| razvikavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razvikao, razvikala, razvikalo | |
| razvikali, razvikale, razvikala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razvikan, razvikana, razvikano | |
| razvikani, razvikane, razvikana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) pretjerano razglasiti, iznijeti na glas, izvikati, reklamirati |
| 2. | (se) početi jako vikati, dati se u viku |
Etimologija
✧ raz- + v. vikati
