razùvjeriti
razùvjeriti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. razùvjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razuvjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razuvjerim |
| 2. | razuvjeriš |
| 3. | razuvjeri |
| množina | |
| 1. | razuvjerimo |
| 2. | razuvjerite |
| 3. | razuvjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razuvjerit ću |
| 2. | razuvjerit ćeš |
| 3. | razuvjerit će |
| množina | |
| 1. | razuvjerit ćemo |
| 2. | razuvjerit ćete |
| 3. | razuvjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razuvjerih |
| 2. | razuvjeri |
| 3. | razuvjeri |
| množina | |
| 1. | razuvjerismo |
| 2. | razuvjeriste |
| 3. | razuvjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razuvjerio sam |
| 2. | razuvjerio si |
| 3. | razuvjerio je |
| množina | |
| 1. | razuvjerili smo |
| 2. | razuvjerili ste |
| 3. | razuvjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razuvjerio |
| 2. | bio si razuvjerio |
| 3. | bio je razuvjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo razuvjerili |
| 2. | bili ste razuvjerili |
| 3. | bili su razuvjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razuvjeri |
| množina | |
| 1. | razuvjerimo |
| 2. | razuvjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| razuvjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razuvjerio, razuvjerila, razuvjerilo | |
| razuvjerili, razuvjerile, razuvjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razuvjeren, razuvjerena, razuvjereno | |
| razuvjereni, razuvjerene, razuvjerena | |
Definicija
| 1. | dokazati kome pogrešnost onoga u što vjeruje |
| 2. | (se) uvjeriti se u protivno, u pogrešnost onoga u što se vjerovalo (ob. u tvrdnjama) |
Etimologija
✧ raz- + v. uvjeriti
