razuvjerávati
razuvjerávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. razuvjèrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razuvjeravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razuvjeravam |
| 2. | razuvjeravaš |
| 3. | razuvjerava |
| množina | |
| 1. | razuvjeravamo |
| 2. | razuvjeravate |
| 3. | razuvjeravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razuvjeravat ću |
| 2. | razuvjeravat ćeš |
| 3. | razuvjeravat će |
| množina | |
| 1. | razuvjeravat ćemo |
| 2. | razuvjeravat ćete |
| 3. | razuvjeravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razuvjeravah |
| 2. | razuvjeravaše |
| 3. | razuvjeravaše |
| množina | |
| 1. | razuvjeravasmo |
| 2. | razuvjeravaste |
| 3. | razuvjeravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razuvjeravao sam |
| 2. | razuvjeravao si |
| 3. | razuvjeravao je |
| množina | |
| 1. | razuvjeravali smo |
| 2. | razuvjeravali ste |
| 3. | razuvjeravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razuvjeravao |
| 2. | bio si razuvjeravao |
| 3. | bio je razuvjeravao |
| množina | |
| 1. | bili smo razuvjeravali |
| 2. | bili ste razuvjeravali |
| 3. | bili su razuvjeravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razuvjeravaj |
| množina | |
| 1. | razuvjeravajmo |
| 2. | razuvjeravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razuvjeravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razuvjeravao, razuvjeravala, razuvjeravalo | |
| razuvjeravali, razuvjeravale, razuvjeravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razuvjeravan, razuvjeravana, razuvjeravano | |
| razuvjeravani, razuvjeravane, razuvjeravana | |
Etimologija
✧ vidi razùvjeriti
