razvaljívati
razvaljívati (što, se) nesvrš. 〈prez. razvàljujēm, pril. sad. razvàljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razvaljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razvaljujem |
| 2. | razvaljuješ |
| 3. | razvaljuje |
| množina | |
| 1. | razvaljujemo |
| 2. | razvaljujete |
| 3. | razvaljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razvaljivat ću |
| 2. | razvaljivat ćeš |
| 3. | razvaljivat će |
| množina | |
| 1. | razvaljivat ćemo |
| 2. | razvaljivat ćete |
| 3. | razvaljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvaljivah |
| 2. | razvaljivaše |
| 3. | razvaljivaše |
| množina | |
| 1. | razvaljivasmo |
| 2. | razvaljivaste |
| 3. | razvaljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvaljivao sam |
| 2. | razvaljivao si |
| 3. | razvaljivao je |
| množina | |
| 1. | razvaljivali smo |
| 2. | razvaljivali ste |
| 3. | razvaljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razvaljivao |
| 2. | bio si razvaljivao |
| 3. | bio je razvaljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo razvaljivali |
| 2. | bili ste razvaljivali |
| 3. | bili su razvaljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razvaljuj |
| množina | |
| 1. | razvaljujmo |
| 2. | razvaljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razvaljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razvaljivao, razvaljivala, razvaljivalo | |
| razvaljivali, razvaljivale, razvaljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razvaljivan, razvaljivana, razvaljivano | |
| razvaljivani, razvaljivane, razvaljivana | |
Etimologija
✧ vidi razváliti
