razváliti
razváliti svrš. 〈prez. ràzvālīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzvāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razvaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razvalim |
| 2. | razvališ |
| 3. | razvali |
| množina | |
| 1. | razvalimo |
| 2. | razvalite |
| 3. | razvale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razvalit ću |
| 2. | razvalit ćeš |
| 3. | razvalit će |
| množina | |
| 1. | razvalit ćemo |
| 2. | razvalit ćete |
| 3. | razvalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razvalih |
| 2. | razvali |
| 3. | razvali |
| množina | |
| 1. | razvalismo |
| 2. | razvaliste |
| 3. | razvališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvalio sam |
| 2. | razvalio si |
| 3. | razvalio je |
| množina | |
| 1. | razvalili smo |
| 2. | razvalili ste |
| 3. | razvalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razvalio |
| 2. | bio si razvalio |
| 3. | bio je razvalio |
| množina | |
| 1. | bili smo razvalili |
| 2. | bili ste razvalili |
| 3. | bili su razvalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razvali |
| množina | |
| 1. | razvalimo |
| 2. | razvalite |
| glagolski prilog prošli | |
| razvalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razvalio, razvalila, razvalilo | |
| razvalili, razvalile, razvalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razvaljen, razvaljena, razvaljeno | |
| razvaljeni, razvaljene, razvaljena | |
Definicija
| 1. | (što) jakim udarcem raskomadati, uništiti što [razvaliti vrata; razvaliti bačvu] |
| 2. | (se) široko se opustiti u ležećem stavu raširenih ruku i nogu uzimljući mnogo mjesta [stisni se malo, što si se tako razvalio] |
| 3. | žarg. jako udariti [razvaliti (kome) nos; razvaliti po nosu] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Ràzvalić (Samobor)
◊ top. mikrotop. (ob. za ostatke nekoga zdanja): Ràzvala, Ràzvale, Ràzvaline, Ràzvalje
◊ top. mikrotop. (ob. za ostatke nekoga zdanja): Ràzvala, Ràzvale, Ràzvaline, Ràzvalje
Etimologija
✧ raz- + v. váljati
