razoružávati
razoružávati (koga, se) nesvrš. 〈prez. razorùžāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razoružavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razoružavam |
| 2. | razoružavaš |
| 3. | razoružava |
| množina | |
| 1. | razoružavamo |
| 2. | razoružavate |
| 3. | razoružavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razoružavat ću |
| 2. | razoružavat ćeš |
| 3. | razoružavat će |
| množina | |
| 1. | razoružavat ćemo |
| 2. | razoružavat ćete |
| 3. | razoružavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razoružavah |
| 2. | razoružavaše |
| 3. | razoružavaše |
| množina | |
| 1. | razoružavasmo |
| 2. | razoružavaste |
| 3. | razoružavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razoružavao sam |
| 2. | razoružavao si |
| 3. | razoružavao je |
| množina | |
| 1. | razoružavali smo |
| 2. | razoružavali ste |
| 3. | razoružavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razoružavao |
| 2. | bio si razoružavao |
| 3. | bio je razoružavao |
| množina | |
| 1. | bili smo razoružavali |
| 2. | bili ste razoružavali |
| 3. | bili su razoružavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razoružavaj |
| množina | |
| 1. | razoružavajmo |
| 2. | razoružavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razoružavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razoružavao, razoružavala, razoružavalo | |
| razoružavali, razoružavale, razoružavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razoružavan, razoružavana, razoružavano | |
| razoružavani, razoružavane, razoružavana | |
Etimologija
✧ vidi razorùžati
