razorùžati
razorùžati (koga, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. rȁzoružān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razoružati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razoružam |
| 2. | razoružaš |
| 3. | razoruža |
| množina | |
| 1. | razoružamo |
| 2. | razoružate |
| 3. | razoružaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razoružat ću |
| 2. | razoružat ćeš |
| 3. | razoružat će |
| množina | |
| 1. | razoružat ćemo |
| 2. | razoružat ćete |
| 3. | razoružat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razoružah |
| 2. | razoruža |
| 3. | razoruža |
| množina | |
| 1. | razoružasmo |
| 2. | razoružaste |
| 3. | razoružaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razoružao sam |
| 2. | razoružao si |
| 3. | razoružao je |
| množina | |
| 1. | razoružali smo |
| 2. | razoružali ste |
| 3. | razoružali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razoružao |
| 2. | bio si razoružao |
| 3. | bio je razoružao |
| množina | |
| 1. | bili smo razoružali |
| 2. | bili ste razoružali |
| 3. | bili su razoružali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razoružaj |
| množina | |
| 1. | razoružajmo |
| 2. | razoružajte |
| glagolski prilog prošli | |
| razoružavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razoružao, razoružala, razoružalo | |
| razoružali, razoružale, razoružala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razoružan, razoružana, razoružano | |
| razoružani, razoružane, razoružana | |
Definicija
| 1. | (koga) a. oduzeti oružje onome tko je bio naoružan, tko je imao oružje na sebi b. lišiti naoružanja [razoružati vojsku] c. pren. razg. oduzeti argumente, pobiti u mišljenju |
| 2. | (se) a. skinuti sa sebe oružje, predati oružje b. lišiti se naoružanja |
