razráditi
razráditi (što) svrš. 〈prez. ràzrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzrāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razraditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razradim |
| 2. | razradiš |
| 3. | razradi |
| množina | |
| 1. | razradimo |
| 2. | razradite |
| 3. | razrade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razradit ću |
| 2. | razradit ćeš |
| 3. | razradit će |
| množina | |
| 1. | razradit ćemo |
| 2. | razradit ćete |
| 3. | razradit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razradih |
| 2. | razradi |
| 3. | razradi |
| množina | |
| 1. | razradismo |
| 2. | razradiste |
| 3. | razradiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razradio sam |
| 2. | razradio si |
| 3. | razradio je |
| množina | |
| 1. | razradili smo |
| 2. | razradili ste |
| 3. | razradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razradio |
| 2. | bio si razradio |
| 3. | bio je razradio |
| množina | |
| 1. | bili smo razradili |
| 2. | bili ste razradili |
| 3. | bili su razradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razradi |
| množina | |
| 1. | razradimo |
| 2. | razradite |
| glagolski prilog prošli | |
| razradivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razradio, razradila, razradilo | |
| razradili, razradile, razradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razrađen, razrađena, razrađeno | |
| razrađeni, razrađene, razrađena | |
Definicija
| 1. | obraditi podrobno, u pojedinostima [razraditi u detalje] |
| 2. | razgibati, uhodati [razraditi motor] |
