rasuđívati
rasuđívati (, što) nesvrš. 〈prez. rasùđujēm, pril. sad. rasùđujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasuđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasuđujem |
| 2. | rasuđuješ |
| 3. | rasuđuje |
| množina | |
| 1. | rasuđujemo |
| 2. | rasuđujete |
| 3. | rasuđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasuđivat ću |
| 2. | rasuđivat ćeš |
| 3. | rasuđivat će |
| množina | |
| 1. | rasuđivat ćemo |
| 2. | rasuđivat ćete |
| 3. | rasuđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasuđivah |
| 2. | rasuđivaše |
| 3. | rasuđivaše |
| množina | |
| 1. | rasuđivasmo |
| 2. | rasuđivaste |
| 3. | rasuđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasuđivao sam |
| 2. | rasuđivao si |
| 3. | rasuđivao je |
| množina | |
| 1. | rasuđivali smo |
| 2. | rasuđivali ste |
| 3. | rasuđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasuđivao |
| 2. | bio si rasuđivao |
| 3. | bio je rasuđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo rasuđivali |
| 2. | bili ste rasuđivali |
| 3. | bili su rasuđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasuđuj |
| množina | |
| 1. | rasuđujmo |
| 2. | rasuđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rasuđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasuđivao, rasuđivala, rasuđivalo | |
| rasuđivali, rasuđivale, rasuđivala | |
Definicija
donositi sud, izgrađivati sud
Etimologija
✧ vidi rasúditi
